Tragom pisane baštine BiH

„Tragom pisane baštine Bosne i Hercegovine“ je praktični dio mog magistarskog rada iz bibliotekarstva pod nazivom „Primjena novih tehnologija u rekonstrukciji kulturne baštine i identiteta Bosne i Hercegovine.“ (Filozofski fakultet u Sarajevu).


19.12.2014.

Bogumili i narodno pismo

Njegujući narodno pismo, vjerujući u patrijarhalne

predaje svog praslavenskog podrijetla, živeći u družbama,

za koje je kršćanska zajednica bila prije svega

ekonomska podloga (sazdana na jednakost prava i

dužnosti), smatrajući sva objavljenja crkvene i feudalne

vlasti đavolskom pojavom, bogumili predstavljaju kod nas

kontinuum onih primitivnih prasnaga koje nisu htjele da se

podrede organiziranom nasilju feudalnih baruna, ni

rimskih, ni bizantinskih biskupa. Preslabi da se politički

održe, oni su nakon vjekovne borbe nestali kao tolike

sekte od balkansko-tračkih provincija do Irske i od

Praga dp Lanquedoca.


Krleža, Miroslav. Krleža o religiji. Sarajevo : Oslobođenje, 1982. Str. 99


Vidi: Beogradski Apostol

https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/-wWOoGlHLs4

19.12.2014.

Bilino polje, april, 1203. godine

Pred opasnošću od križarskog rata, lukavi i oprezni Kulin odmah

je pokazao volju da u pogledu vjere prihvati sve prihvati sve

što od njega traži rimska kurija. U pismu rimskoj kuriji pravdao

se da nije znao razlikovati heretike od katolika, te da je

spreman primiti svaku pouku, pa u tom smislu moli papu da

pošalje u Bosnu svog izaslanika, koji će njega i njegove ljude

ispitati i uputiti u stvarima vjere. Papa je prihvatio njegov

zahtjev i poslao u Bosnu čovjeka svog posebnog povjerenja,

vlastitog dvorskog kapelana, već spominjanog Ivana de

Kazamarisa. ...

Papin izaslanik, u pratnji dzbrovačkog arhiđakona Marina,

stigao je u Bosnu početkom aprila 1203. godine. Odmah je na

Bilinom polju, „pored rijeke“ (na području Zenice) održao sabor

sa „starješinama krstjana“, banom Kulinom, njegovim

časnicima i narodom. Ispitivanjem „krstjanskih“ starješina

ustanovio je da su njihovi vjerski pogledi i obredna praksa u

bitnim pitanjima suprotni učenju katoličke crkve i općenito

kršćanstva kao religije. Zato je zatražio od starješina da se

odreknu bitnih tačaka svog učenja. Oni su na to odmah pristali,

pa su 8.IV 1203. potpisali akt o odbacivanju (abjuraciji) svog

heretičkog učenja i prakse. Pored prisutnih starješina bosanskih

krstjana, akt je potpisao i sam ban Kulin te, kao svjedok,

dubrovački arhiđakon Marin..............

Pismom datiranim u Ugarskoj 10.vi.1203. Kazamaris je

izvijestio papu da je obavio posao sa „bivšim patarenima“ u

Bosni. U stvarnosti, čin odricanja pokazao se samo kao Kulinov

taktički potez, povučen u samoodbrani da bi se izbjegla

opasnost krstaškog rata. Sabor u Bilinu polju, sa svim

događajima koji su mu potom slijedili, pokazao je da su

bosanski krstjani bili u stanju da se na različite načine odupru

svakoj vrsti spoljnog pritiska.


Imamović, Mustafa. Historija Bošnjaka. Sarajevo . Bošnjačka

zajednica kulture Preporod, 1998. Str. 34-35


Vidi: Pripkovićevo evanđelje

https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/PripkovicevoEvanElje


https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415246982085039&type=1


https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/tI1_vROL3Hg

 


19.12.2014.

Baština van Bosne

Što se tiče pisanih spomenika srednjevjekovne bosanske književnosti, za većinom treba tragati u stranim bibliotekama, istraživačkim institucijama i

baštinskim ustanovama, posebno u Italiji. Za primjercima bosanskohercegovačke dokumentarne baštine trebalo bi tragati i u bibliotekama Austrije,

Njemačke, Mađarske i Turske. Nedavno su se novi naslovi knjiga bosanskih autora pojavili u bogatim zbirkama islamskih rukopisa u Turskoj, posebno u

Istanbulu. Italijanske bibliotečke riznice, naročito one u Veneciji, Padovi  i Vatikanu, također sadrže građu bosanskohercegovačkog porijekla, zahvaljujući

činjenici što su se mnogi bosanski franjevci obrazovali na italijanskim visokoškolskim ustanovama. Rana izdanja katoličkih, kao i pravoslavnih, vjerskih

knjiga autora porijeklom iz Bosne i Hercegovine štampana su u štamparskim radionicama Venecije. Pored toga, univerzitetska biblioteka u Bolonji,

naprimjer, i danas pruža utočište rijetkog i važnog srednjevjekovnog bosanskog rukopisa poznatog kao Hvalov zbornik, čije su prekrasno iluminirane

stranice otkrivene javnosti 1988. godine, kada je njegovo faksimilno izdanje sa transkriptom, uz pomoć bosanske vlade, objavila  sarajevska izdavačka

kuća Svjetlost.


http://www.rodoslov.ba/Pages/view/25/1/


Vidi: Hvalov zbornik


https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/HvalovZbornik


https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411144012495336&type=1


https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/O5D60UGULaE

19.12.2014.

Apostoli

Općenito u bosanskoj srednjovjekovnoj književnosti

apostoli predstavljaju relativno rijetku pojavu u odnosu

na jevanđelja. Ukupno ih je svega šest, dva su mali

odlomci pisani glagoljicom (Grškovićev i Mihanovićev

odlomak Apostola) i ne sasvim sigurno utvrđene

provenijencije (naročito Mihanovićev odlomak Apostola),

a od preostala četiri dva su sačuvana u okviru zbornika

(Hvalov i Mletački zbornik), kao posebne knjige

registrujemo samo Giljferdingov i Pantelejmonov

apostol. Istina, u literaturi se kao bosanski spominje i

Beogradski apostol iz Arhiva SANU br. 55, no na temelju

istraživanja može se zaključiti da, najvjerovatnije, ne

spada u bosanske kodekse, kao ni odlomak Apostola

Giljferdingove zbirke br. 97 u Lenjingradu.

Giljferdingov (Lenjingradski) apostol nalazi se danas u

Rukopisnom odjelu GPB “Saltykov-Ščedrin” u Lenjingradu

u Giljferdingovoj zbirci pod brojem 14, a koliko se može

pratiti njegov historijat, u XIX vijeku bio je još u

vlasništvu bosanskog trgovca Spasoja Jovičića, koji ga je,

izgleda, poklonio Giljferdingu, jer se kodeks prvi put

spominje u “Otčetu” GPB iz 1868. godine. Po marginalnim

zapisima vjerovatno je da je ranije bio u nekom srpskom

manastiru, naime, u jednoj od zabilješki na margini je

izrazit resavski pravopis, ali nema podatka o mjestu gdje

je zabilješka napravljena.


Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost. Sarajevo : Forum Bosnae , 2008. Vol. 45/08., str. 141-142

 

Vidi: Giljferdingov Apostol

https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/GiljferdingovApostol

https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411115279164876&type=1

https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/LL8p3oKRkcc

 


Tragom pisane baštine BiH
<< 12/2014 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
10570

Powered by Blogger.ba