Kodeks potiče sa početka 14 vijeka, ali je oštećen vatrom tako da su neki od 32 sačuvanih listova nagorjeli. Po marginalnim glosama se vidi da ga je pisao Manojlo Grk: na f. 32 r: Manoilo Grьkь piša sije knige; na f. 32: hlapě seděše pri mne jegda pisah; te bilješka grčka s prijevodom: vь šesty že měsecь.
Sačuvano je trinaest odlomaka od četveroevanđelja dok evanđelje po Ivanu potpuno nedostaje. Paleografski je sličan Čajničkom, Nikoljskom i Daničićevom evanđelju. Rukopis je bio u Mostaru i pripadao je, izgleda, Iliji Ivaniševiću, no već 1903. nalazi se u SANU u Beogradu, gdje je i danas, pod signaturom 343.
Prokopije Čokorilo je u svom Dnevniku, čiji su odlomci objavljeni zahvaljujući dr. V. Ćoroviću u Glasniku Zemaljskog Muzeja u Sarajevu 1913. godine, ostavio podatke o posjeti Mostaru ruskog konzula Aleksandra Giljferdinga, velikog kolekcionara srednjevjekovnih rukopisa. Prema njemu, to je bilo 15. i 16. maja 1857. godine, kada je posjetio i nekoliko pravoslavnih kuća. Vjerojatno Je kodeks dobio od Ilije Ivaniševića na poklon, ili ga kupio.
Facebook album – Manojlovo evanđelje
https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412882632321474&type=1
Google grupa Tragom pisane baštine BiH – Manojlovo evanđelje
https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/l0RAeh1Hnxg
Picasa album – Manojlovo evanđelje
https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/ManojlovoEvanElje
